<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1593, 2 Rujan 1940

PODLAGANJE VOLJE... MILOST... DUHOVNO I ZEMALJSKO ZNANJE...

Čovjek koji je iznutra sazrio će se potpuno uklopiti u Božansku volju, jer njegov osjećaj može odobriti samo ono što odgovara Božjoj volji. On će u svakoj životnoj situaciji uspostaviti vezu s Božanskim Duhom, tako da, ako je on voljan činiti ono što je ispravno, bit će podučen od Božanskog Duha, i sada se također predati nagonjenju srca, koje izražava glas Božanskog Duha. Ovo nije prisilan način djelovanja, nego njegova volja već teži Dobru, stoga se volja podređuje Božjoj volji. Volja da se postupa ispravno pred Bogom je nesvjesno korištenje Božanske milosti, budući je djelovanje Duha u čovjeku milost, koju Bog daje onima koji ju žele. Volja za Dobrim je također volja za Bogom, a voljnome Sam Bog dolazi ususret i daje mu snagu da izvrši ono čemu teži njegova volja. Uspostavlja li sada čovjek svjesno vezu s Bogom kroz molitvu, onda mu prekomjerno pritječe milost, budući je čovjek sada pronašao sjedinjenje s Bogom, on je spoznao Boga i sada Njemu nastoji služiti, dok prethodno on doduše teži plemenitome, no ipak još vjeruje da je sam, jer on ne poznaje Vječno Božanstvo. (2 Rujan 1940) Sve što je dobro i plemenito, u svome biću je već pripadno Bogu, iako nema punu svjesnost o tome. Ono stoji u Ljubavi, i time je Bogu blizu, i snaga iz Boga mu mora biti pridijeljena, jer on stoji u krugu Božanske Ljubavi. No, on također neizbježno mora doći do spoznaje Božanstva, ako je on Ljubav-no aktivan, jer se kroz Ljubav odvajaju ovoji i oslobađa Duh, i Ovaj ga sada podučava i daje mu znanje o svim stvarima u i oko njega. I sada će čovjek znati, a to je duhovni napredak. On stupa u svjesnu vezu s duhovnim kraljevstvom, i bit će podučen, te otuda doveden sve bliže  Vječnom Božanstvu, što je cilj i svrha zemaljskog života. Stoga ispravno znanje nije rezultat razumskog rada, nego prirode srca. Ako je čovjek dobar i plemenit, onda će on također biti bogat u znanju... u takvom znanju, koje ima vrijednost za vječnost... Jer, zemaljska mudrost smrću gubi svaku snagu. Zemaljska mudrost je nevažna, i ona čak ljude ometa u prihvaćanju duhovnog znanja, jer duhovno znanje uglavnom nije usklađeno sa zemaljskim, a zaista ne onda ako onaj tko stoji u zemaljskom znanju nije sposoban za nikakvo Ljubav-no djelovanje, ako stoga Ljubav još nije postala živa u njemu, i njegovo je stanje duha još vrlo mračno. Jer, sva mudrost, u kojoj on vjeruje da stoji, donosi mu korist samo za zemaljski život, a ne za život nakon fizičke smrti.

AMEN

<<< nazad