<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1556, 6 Kolovoza 1940

LJUBITI I PATITI ZA BLIŽNJEGA…


Čovjek treba ljubiti i patiti da bi se oslobodio svih okova. Jer, Ljubav ga oslobađa a kroz patnju čovjek prilazi Bogu. Tako se on dakle oslobađa od mračnih sila i svjesno sjedinjuje s Bogom, ako svu patnju (pod)nosi za Gospoda. Isus Krist uzeo je svu patnju i cijeli dug grijeha na Svoja pleća i time čovječanstvu povratio slobodu duha. Tako da ako čovjek sada čini isto, ako i on u Ljubavi na sebe uzima patnju bližnjega ili mu pomaže da ju nosi, stanje patnje eliminira se i čovjek je na taj način u(z)nešen u određenu slobodu, jer tada ‘može kako hoće’. 

Svako stanje prisile za sobom povlači ograničenja koja utječu na svaku aktivnost …. nasuprot tome, stanje slobode čini sretnim, jer tad poriv za aktivnošću nije ograničavan. Pa se stoga treba težiti tome da se čovjek dovede u to slobodno stanje, da se spasi putem Ljubavi, tako što se usmjeri na patnju bližnjih i pomogne im nositi ju. Ljubav i patnju utjelovljuje nam patnja i umiranje Isusa na Križu. Samo Njegova ogromna Ljubav uspjela je pri punoj svijesti na Sebe uzeti dug grijeha, samo je Ljubav voljno na sebe uzela patnju ljudi. Jer Ljubav Spasitelja bila je ogromna …. čovječanstvo je vapilo za Spasiteljem, zato se On obukao u Tijelo i Krv kako bi priznat mogao djelovati među Svojima.

On je znao za osuđeno stanje ljudi i želio im je pomoći tako što je za njih propatio i pokušao ih u Svojoj beskrajnoj Ljubavi usmjeriti prema Sebi. Putem Svoje smrti na Križu donio im je duhovnu slobodu spasivši ih time iz stanja prokletstva koje je do tada bilo sudbina onih koji su se trudili živjeti čestitim životom, al’ su bili slabi da bi se mogli oteti vlasti protivnika. A njima je Gospodar dao Svoju Ljubav i umro za njih najgorčom smrću na Križu, da bi im povratio slobodu time što je propatio za čovječanstvo.

Tako da će u djelu spasenja isto tako sudjelovati tko god u Ljubavi misli na patnju drugoga i tu patnju voljno i predano uzme na sebe kako bi rasteretio ono što je određeno za nošenje velike patnje. U Ljubavi se uvijek sjećati bližnjega i pokušavati ublažiti njegovu patnju za sobom će povlačiti najveću plaću, to će takoreći produžiti Božansko djelo spasenja (Kološanima 1:24), jer još nije došao trenutak koji čovjeku postavlja granicu …. još može djelovati bez ikakvih ograničenja, još mu je od Boga kako Ljubav tako i Milost stavljena u srce, ili tomu ima pristup, da bi mogao Ljubavno djelovati i da mu Božanska Milost omogući upoznati i patnju koja potiče njegovu volju na aktivno pomaganje ….

AMEN

<<< nazad