<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1502, 3 i 4 Srpnja 1940

DUH - RAZUM …. FUNKCIJE TIJELA ….DUH IZ BOGA ….

Bez dara unutarnjeg prosvjetljenja vi kroz život prolazite bez znanja. Doduše vi vjerujete da znate, jer ste od vječnog Stvoritelja opremljeni razumom, no možete ga upotrIJebiti jedino u zemaljskom pravcu, dok god Boga ne zamolite za prosvjetljenje duha. Dakle duh i razum nisu jedno te isto, čovjek svoj razum može koristiti bez da je u sebi probudio duh. On svojim razumskim razmišljanjem može zabilježiti najveće zemaljske uspjehe pa i pored toga biti u najdubljoj tami duha. S druge strane, u život probuđeni duh u čovjeku može biti izuzetno aktivan, tako da je on i na van prepoznatljiv, a pritom razumsko razmišljanje čovjeka ne mora biti korišteno ….  

Čovjek se može izraziti krajnje mudro, tj. bližnjega upoznati s velikim znanjem za koje nije bio nužan poseban razumski rad. Tako da dobro razvijeni razum nije potpuno nužan da bi čovjek bio prijemčiv za Božanske mudrosti. Ljudski razum čak često predstavlja prepreku za prihvaćanje duhovnog znanja, jer ono nespriječeno želi ući u srce čovjeka, no prilikom samo razumskog razmišljanja nailazi na otpor, pošto je zemaljska mudrost neprestano u sukobu sa Božanskom mudrošću, dok god čovjek probuđeni Božji Duh ne prepoznaje kao darovatelja mudrosti.  

Što Duh iz Boga uči čovjeka, ne treba razum, no za korištenje toga od Božjeg Duha naučenoga mora biti aktivan i ljudski razum. Tad čovjek mora upotrijebiti taj dar Božji i tako dakle sve njemu dane sposobnosti koristiti za razvoj duše prema gore, tad su one iskorištene u skladu sa Božjom voljom. Čovjeku je razum dan da bi mogao razmišljati o svom postojanju na Zemlji, o svojoj svrsi i svom stvarnom određenju. No za to je on najmanje korišten. Svo razumsko razmišljanje obično se vrti oko zemaljskih problema; svaka misaona aktivnost služi za poboljšanje zemaljskog života, i tako je onda samo razum aktivan, no Duh iz Boga još nije na djelu …. (4 Srpanj 1940) Njegovo djelovanje je tek posljedica ljudskih nastojanja da se istraže duhovna područja, a ta nastojanja moraju biti utemeljena u dubokoj žudnji za Istinom i znanjem za vječno Božansko, a ne da se to istraživanje poduzima zemaljskih interesa radi.

Duh Božji nikako ne može zamijetiti onaj čovjek koji je zainteresiran samo za zemaljske probleme. Taj koristi svoje razumsko razmišljanje tj. funkciju svoga tijela za posao koji se opet čini koristan samo tijelu. A ta funkcija ispunjava se skroz po volji čovjeka, dok je …. ako je Duh iz Boga na djelu, kad treba riješiti duhovne probleme …. ljudska volja aktivna samo onoliko koliko se prepusti Božanskom duhu; a onda Duh iz Boga uređuje misli, dakle misaonu aktivnost vodi prema pravom spoznavanju.

Taj je čovjek dakle voljan služiti se silom koja mu nesvjesno ne pritječe. A tu silu mora sam razviti u sebi putem žive Ljubavne aktivnosti …. on dakle svoje razumsko razmišljanje može povećavati, i to uz jamstvo potpune istinitosti toga što je rezultat njegovog razmišljanja, dok samo razumska aktivnost nije jamstvo za apsolutnu Istinu. Dakle čovjek sam ima u ruci to da svoje znanje značajno umnoži, uvijek sa jamstvom da ga dobije prenesenog u skladu sa Istinom, ako se ne služi samo razumom, nego i srcem, jer Božanska duhovna iskra u njemu može se probuditi samo putem osjećaja, a taj osjećaj, koji mora biti njegovan do buđenja Božanskog Duha, je Ljubav ….

Bez Ljubavne aktivnosti buđenje Duha Božjega nemoguće je, dakle Čista Istina i obimno znanje neprestano će biti posljedica izuzetno žive Ljubavne aktivnosti. Znači duh i razum moći će tek onda skupa djelovati kad je čovjek-tražitelj svoje biće već oblikovao u Ljubav i istraživanje mu je usmjereno na rješavanje duhovnih problema, iako je i onda zemaljska misaona aktivnost isto tako upravljana od Božanskog Duha i onda i jamči Istinu ….

AMEN

<<< nazad