<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1477, 17 Lipnja 1940

UDALJENOST OD BOGA …. SAMOSPOZAJA …. SJEDINJENJE ….

Da bi umanjio udaljenost od Boga čovjek si mora biti svjestan odmaka od Njega, pa dakle tu odvojenost doživljavati teško ili bolno, tad će on težiti promjeni tog njemu nezadovoljavajućeg stanja i onda svjesno raditi na sebi u spoznaji toga da njegovo vlastito stanje zrelosti mora biti podignuto da bi se smanjila udaljenost od Boga. Znači, samospoznaja je prvi uvjet za svjesni duševni rad, međutim on se baš najmanje pronalazi kod ljudi, jer se oni ne smatraju defektnima pa stoga ni ne čine ništa za podizanje svog stanja duha.  

Izvanredno je teško uzdrmati osjećaj izvrsnosti u čovjeku (tj. kako je čovjek, odličan, najbolji), a opet to je baš tako potrebno, jer tek onaj čovjek koji spoznaje svoje nedostatke sam se trudi otkloniti ih. I opet je volja za Istinom nužno potrebna, jer čovjek koji ljubi Istinu sam si polaže račune o svom razmišljanju i postupanju, i (samo-)kritičan je, dakle razumljivo je da je onaj čovjek čije srce teži Istini blizu pravom putu, jer tok njegovih misli biti će usmjeravan tako da se on spozna i posljedično teži promjeni svog bića. Pa kad spozna svoje nedostatke postat će malen i ponizan, željet će ih otkloniti, i s molitvom se obraća Bogu za snagu, te se tako već približava vječnom Božanstvu, jer želi k Bogu ….

On spoznaje svoje nedostojno stanje i želi umaći od njega …. ćuti da sam za to nije sposoban tako da traži Božju Milost, pa razmak od Boga postaje sve manji, jer kad čovjeku pritječe snaga iz Boga, koju on traži za svoje vlastito dobro, Ljubav Božja ga i obuhvaća a njegovo srce čini sposobnim za Ljubav …. A Ljubav ga opet privodi sve bliže Bogu, Ljubav na koncu potpuno poništava odmak od Boga, Ljubav uspostavlja sjedinjenje …. Život na Zemlji tada je konačno omogućio to da je čovjek odustao od svoje Bogu-suprotne volje i iz vlastite volje se opet povezao sa svojim Ocem od vječnosti, čime je dakle izbavljen iz beskrajno duge svezanosti ….

AMEN

<<< nazad