<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1443, 30 Svibnja 1940

SPAJANJE DUŠE S DUHO(VNI)M ….


Čovjek si samo treba predočiti to da njegova duša čezne za oslobođenjem, i on će svom voljom prionuti da ju oslobodi iz zarobljeništva. Duša čovjeka je isto tako duhovno koje treba naći put do Boga …. ona je supstanca koja se u slobodi osjeća dobro i formu koja ju ovija doživljava kao užasnu prisilu. Ona je bez ikakve veze sa duhovnim koje je proizašlo iz Boga, sve dok još nije pronašla pravi put, no sama je neslobodno, napaćeno biće, koje jedino u sjedinjenju s duhom dospijeva do jedne izvjesne slobode.

Dokle god duša odgovara zahtijevima tijela, u stanju je neslobode; tek prihvaćanje zahtjeva duha čini ju slobodnijom, i kad ona onda stremi potpunom sjedinjenju s njim, ona se oslobađa iz prisile svezanosti. Da bi se taj proces doveo do kraja, volja za definitivnim sjedinjenjem s duhovnim mora biti izuzetno snažna, duša, dakle svo razmišljanje, osjećanje i htijenje čovjeka, mora biti usmjereno samo na to da živi u skladu s tim ciljem, ona znači zemaljski život ne smije više živjeti neplanski, nego se mora povezati s onim silama koje joj pomažu pri tom poslu koji joj tada treba biti jedini zadatak, jer duša je oslabljena u svojoj volji. Ona taj posao na sebi samoj može svladati samo uz podršku. Ona se u tu svrhu prvo mora poslužiti snagom koju joj Bog neograničeno daje na raspolaganje, samo što za prijem nje volja duše mora biti aktivirana. 

A tu aktivnost volje mora poduzeti ona sama; ona mora žudjeti ići prema gore, žudjeti stanje slobode, nesvezanosti, ona žudnjom za tim mora očitovati svoju volju da opet postane ono što je bila i što je njeno stvarno određenje (namjena, sudbina), tada joj je i put slobodan, jer ona je u svojoj namjeri podupirana, ona je snabdjevana snagom i onda nesputano može krenuti putem ka gore, može se oblikovati onako da je sjedinjenje s duhom iz Boga posljedica njenog stremljenja …. može odustati od svog neslobodnog stanja i zadnju zemljsku formu napustiti kao potpuno slobodno biće ….

AMEN

<<< nazad