<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1384, 17 Travanj 1940

ŽUDNJA ZA BOŽANSKIM DUHOM... LJUBAV... SVJETLO I MUDROST...

U svoj jednostavnosti žudjeti Božanski Duh i osluškivati što vam On objavljuje... i ovo primiti u vaše srce, voljno slijediti sve što vam On nalaže da činite, te Bogu Gospodaru zahvaljivati za Njegovu veliku Milost da vas je On udostojio (počastio) Svojom Riječju... tako vi trebate provesti vaš život na Zemlji, i on će biti ugodan pred Bogom. Jedino onaj zna ispravno živjeti, koji uvijek jedino obraća pažnju na Upute odozgor i nijedan korak ne ide sâm, bez da je izmolio Božansku zaštitu. Jer njega vodi Gospodar, a uistinu sigurno, i pravim putem prema vječnoj domovini. A ako vi žudite Božanski Duh, onda je vaše zemaljsko postojanje svijetlo i jasno, jer vi znate za njegovu svrhu... Vaše razmišljanje će biti sređeno, vi ćete stremiti ispravnome, vi ćete sve započinjati i završavati s Bogom, jer vi prepoznajete Boga i živite njemu na zadovoljstvo... stoga je vaša volja Božja volja... vi ste ju podredili Božanskoj volji …. I tako se vi približavate Vječnome Božanstvu, i zemaljski život vam donosi konačno Izbavljenje. No vi nećete biti slobodni, ako vi sramotite Duh iz Boga, ako vi ne olabavljujete okove, i duhu u vama ne donosite oslobođenje. Jer nikada se Božanski Duh ne može izraziti bez da čovjek dadne svojem duhu slobodu; svjetlo može svijetliti samo ako se zapali, a Božanski Duh govoriti čovjeku, ako je na Njegov glas obraćena pažnja, dakle duhovno u njemu probuđeno. duh mora stremiti Duhu, tj., čovjek se mora zalagati za Kristovo učenje i slijediti ga, on mora biti Ljubav-no aktivan, tada se njegov duh povezuje s Božanskim Duhom Ljubavi. A iz ovoga proizlazi sjedinjenje koje traje vječno, jer Ljubav koja sada djeluje u čovjeku olabavljuje sve okove Božanske duhovne iskre koja prebiva u njemu, i ona sada žudi prema svome ishodištu, Duhu Ljubavi od vječnosti. I stoga svo poduzimanje od sada može imati iskupljujući učinak, tj., probuđeni Božji Duh potiče čovjeka na slijeđenje kršćanskog učenja, a budući da ono postavlja Zapovijed Ljubavi prema Bogu i bližnjemu iznad svega, a da Ljubav uvijek djeluje izbavljujuće, ovo mora postati primjetnim u duhovnom životu, i to utoliko da se sjedinjenje duhovne snage izražava u prijenosima... u podukama punim mudrosti, gdje davatelj i primatelj teže jedan drugome... gdje su kako davatelj, tako i primatelj voljni za razmjenu duhovne snage, gdje primatelj daje Ljubav i kroz to opet prima Ljubav u povećanoj mjeri, i to u obliku znanja… A ovo nastojanje od duha do duha je iznimno korisno za čovjeka. Jer samo kroz to on uopće može nešto primiti, što mu drugačije ne može biti ponuđeno. Sve duhovno je čovjeku dostupno ako on to žudi …. Ali uvijek jedino na putu Ljubavi. Bez Ljubavi je pristup međutim zapriječen, i želi li čovjek tada prisvojiti mudrost, onda će on uvijek odbaciti ispravno, a krivo nedvojbeno prihvatiti,  jer su njegova osjetila još upravljana Duhom ne-Ljubav-nosti (nemilosrdnosti) koji prebiva u njemu.

Ljubav, svjetlo i mudrost su međusobno nerazdvojno povezani, i ako je čovjek Ljubav-no aktivan prema Božjoj volji, svjetlo i mudrost će također biti u njemu, jer jedno bez drugog nije zamislivo. I uvijek će se uvećavati mudrost onoga čije je djelovanje puno Ljubavi, jer on kroz vršenje nesebičnih djela Ljubavi, sve više dolazi u dodir s duhovnim koje stoji u znanju, a čija je Ljubav opet prevelika... tako da ono zemaljskom djetetu koje je voljno ljubiti,  razdjeljuje bezgranične mudrosti... Želi li stoga čovjek biti u najjasnijem svjetlu i u pravoj (ispravnoj) spoznaji, želi li on biti podučen Božanskoj Istini, onda se on jedino mora vježbati u Ljubavi i svoj Duh odaslati uvis, i sve što je jednako puno Ljubavi i puno mudrosti, će sebe komunicirati djetetu koje žudi. Otvorit će se izvor života i biti okrjepa onima koji žude snagu i hranu. I stoga se duhovno u čovjeku mora nastojati povećati... ono mora izmaći svome zemaljskom okruženju i pridružiti se duhovnome koje je već ušlo u vječnu domovinu... Ono mora nastojati stići tamo gdje je njegova stvarna domovina... čovjek mora spoznati da živjeti zemaljski život nije stvarna svrha, te stoga ispuniti pravu svrhu... stremiti sjedinjenju s duhovno-savršenim, da bi se napokon mogao sjediniti s Očevim Duhom od vječnosti.

AMEN

<<< nazad