<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1150, 28 Listopad 1939

RAZMIŠLJANJE RAZUMOM I SRCEM...

AKTIVNOST PODUČAVANJA... HIPNOZA...

Zastupan je pogrešan stav, da jedino visoko razvijeni ljudski razum može prodrijeti u znanje o stvarima koje su još neistražene, i da stoga jedino onaj tko stoji u svjetovnom znanju, može prisvojiti saznanja koja zahvaćaju u područje neistraženoga, i dati ključ za znanje o tome. Čovjek zaista treba koristiti svoj razum, on treba također sve promišljati i ispitivati, i ne prihvatiti nepromišljeno kao Istinu sve što mu je podneseno… ali osloniti se isključivo na svjetovni razum, budalastije je nego bez provjere prihvatiti nešto što mu čovjek koji vjeruje prenosi. Vjera u Boga je veće jamstvo Istine nekog učenja, nego najpotpunije školovanje putem svjetovnih učitelja. Da bi se došlo do Istine, nužna je vjera u Boga… Sada međutim, zemaljsko dijete, zahvaljujući oštrini svojega uma u svjetovnom znanju, može biti mnogo superiornije, ako ono istovremeno želi za svoje bližnje duhovno koje je njemu posredovano… ako on ponuđeno rado i voljno želi razdijeliti, i tako osim vlastitog znanja o skrivenim stvarima, također traži dar da može učiteljski djelovati. Ono što čovjek prepoznaje u sebi, nije uvijek dovoljno za pružanje toga bližnjima. Misao može munjevito prosvijetliti zemaljsko dijete, ono može primiti i voljno prihvatiti, ali misaono-primljeno često nije dovoljno za razdjeljivanje, budući razum tek mora prihvatiti i obraditi ono što je srce primilo… Za to je također potrebno ispravno razumsko-razmišljanje… Božanska Istina može zaista svima biti ponuđena, ali činjenica da ona treba biti razdijeljena, osim sposobnosti srca da primi, zahtijeva i dobro podučeno racionalno razmišljanje. Dar podučavanja mora također biti prenesen zemaljskom djetetu, i stoga ono za to također mora tražiti snagu, ako se ono želi uskladiti s Božanskom voljom, i aktivirati se podučavajući. Jer iznova je i ovdje odlučujuća slobodna volja. Staviti zemaljsko biće u stanje prisile da u utvrđenim vremenima podučava, ne odgovara Božanskoj volji… to bi iznova prema ljudima bilo očigledno Božje djelovanje, što bi moglo ograničiti slobodu vjere. Otuda, također nije od Boga željeno, da ljudima u nesvjesnom stanju nastupi podučavanje, budući je ovo stanje oslabljene volje čovjeka, što isto tako može biti iskorišteno od snaga odvraćenih od Boga… kao od zemaljskih ljudi snažne volje, a rezultati… ljudima kroz ovo prenesena učenja… ne trebaju nužno biti Istina. Poslužiti se čovjekom slabe volje kako bi se moglo očitovati kroz njega, ne odgovara Božjoj volji, s druge strane, jedno zemaljsko dijete posvećeno Njemu u punini volje, u potpunosti je sposobno vršiti Božansku volju, budući Bog Sam može djelovati kroz njega… On mu daje ekstremnu snagu i potpuno razumijevanje, ali on to također mora tražiti, i tako izraziti punu volju da bude aktivan za Boga. Ništa što jedno takvo zemaljsko dijete naumi učiniti nije neizvedivo, ako se sve odnosi na prijenos Božanske Istine. I tako ljudsko znanje jednog nevjernika može daleko premašiti ono jednog vjernika, ali ovaj potonji će u svakom spornom pitanju koje zadire u područje Božanske Istine, iznijeti govorničku pobjedu, budući Bog prosvjetljava dijete koje Mu se svjesno stavi na raspolaganje, i daje mu sposobnost da također koristi svoje racionalno razmišljanje da munjevito shvati, i da može opovrgnuti svaki prigovor prema Božanskoj volji. Pa tako i najmudriji svjetovni učenjak daleko zaostaje za znanjem jednog takvog Božjeg alata, ukoliko bi on htio bez ikakve vjere u Boga iznijeti dokaz o dubokim problemima koji se protežu u duhovno područje. Zemaljsko dijete koje služi Boga, međutim, mora također upotrijebiti svoje racionalno razmišljanje, tek onda, kada djeluju zajedno srce i razum, znanje primljeno od Boga također je dovedeno bližnjima, i stoga onostrane snage podučavanja neumorno nastoje poticati aktivnost mišljenja, tako da bude ispunjena misija, koja je neizmjerno važna u vremenima duhovne nevolje.

AMEN

<<< nazad