<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1129, 8 Listopad 1939

SPOSOBNOST RAZMIŠLJANJA I SVJETOVNO RAZUMIJEVANJE... OSJEĆAJ SRCA...

Za unutarnje duševno ustrojstvo čovjeka nije presudna sposobnost razmišljanja, i obim svjetovnog razumijevanja ne donosi stanje zrelosti duše, nego jedino stupanj Ljubavi onoga, koji se bez obzira na njegove zemaljske sposobnosti i životne situacije, pokušava približiti Bogu, i tu želju osjeća u najvećoj dubini srca. A tome uistinu ne pripada ni svjetovna mudrost, ni izvanredna misaona aktivnost, nego osjećaj srca svatko može njegovati, budući on u njemu drijema kao klica, i stvar je svakog pojedinog čovjeka da ovu klicu dovede do cvata, a za to također svaki čovjek posjeduje sposobnost… Gdje bi inače bila Božja pravednost… ako bi On jednom čovjeku želio postaviti lakše uvijete za postizanje savršenstva, a drugome teže?... Svim ljudima stoje na raspolaganju iste mogućnosti i iste povlastice, čak i ako bi moglo izgledati kao da su prirodni uvjeti tako različiti, da bi oni također morali dovesti do različitih razvoja. Jednostavno, ne-komplicirano razmišljanje jednog čovjeka ima prividnu prednost, da će za njega biti lakše prihvatiti vjeru, s druge strane je međutim čovjek, čije je racionalno razmišljanje iznimno razvijeno, sposoban podrobno proniknuti čuda Božanskog Stvaranja, i stoga bi mogao on, koji ima sposobnost, imati širi uvid u Božje Stvaranje, također postati veći vjernik, ako ga kroz to razumsko znanje ne spriječi njegova oholost, a ova je opet podjednako jedan otpor, kojeg on mora dobrovoljno nadvladati u svrhu usavršavanja. Svim bićima su postavljeni jednaki uvjeti, i stoga se svako biće treba boriti protiv istih slabosti i mana, samo njihovo nadvladavanje jednome uspijeva u kraćem vremenu, dok drugi često podlegnu, i time osnažuju baš te mane, pa im je potrebna sve veća snaga kako bi postali njihov gospodar, i otuda će se neka ružna osobina očitovati snažnije, budući da borba protiv nje nije primjenjivana odmah na početku, nego se najprije znatno doprinijelo njenom povećanju, te je sada potreban to veći otpor. Dakle, nikada nema nikakvu štetu za duševni život, ili mogućnost za sazrijevanje duše, ako se razmišljanje čovjeka kreće u manjem ili većem području, jer je u konačnici odlučujuća jedino sposobnost primanja srca (sposobnost srca da primi), no to je vlastita stvar svakog pojedinca, da nju razvije ili ju pusti da uvene, budući da je Božja Ljubav obdarila svu Svoju zemaljsku djecu ovom sposobnošću, a samo je prepušteno svakom pojedinom biću da ju koristi prema svojoj volji.

AMEN

<<< nazad