<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0968, 17 Lipanj 1939

ISUSOVA PATNJA NA KRIŽU… ZEMALJSKO TIJELO…


Isusova Patnja na Križu je za neke ljude neobjašnjiv proces, i nerijetko je povod za sumnju u Isusovo Božanstvo. Gospod je neizrecivo patio na Križu, jer je to bilo zemaljsko Tijelo Koje je preuzelo na Sebe sve Muke smrti na Križu i izdržalo neizmjernu Agoniju. Kako bi to i moglo biti drugačije… U trenutku smrti, Božji Duh je doista morao napustiti ljudski omotač (ljusku), da bi mjera patnje Sina Čovječjeg bila ispunjena, i stoga Ono nije osjetilo ni najmanje olakšanje u času smrti, jer jedino tako je bilo dovršeno Djelo Otkupljenja čovječanstva, da je jedan Čovjek potpuno podložio Svoj tjelesni Omotač pod najstravičnije Boli, zbog krivnje grijeha čovječanstva. Čovjek, Čije je srce bilo ispunjeno Ljubavlju, uzeo je na Sebe najgorču smrt. U Ovom je Čovjeku bio Bog u svoj punini, tako da je njegovo djelovanje na Zemlji bilo Božansko djelovanje, i pripadala Mu je sva Vlast i na Nebu i na Zemlji… A unatoč tome je Svoje jadno Tijelo dao Svojim neprijateljima, koji su Ga htjeli uništiti… On Se nije okoristio Svojom izvanrednu Snagom, iako je jedna Njegova misao bila dovoljna, da sve što je bilo protiv Njega, uništi… A Njegova Duša Se borila sa Sobom u strahu od smrti i On je izgovorio Riječi: „Moj Bože, zašto Si Me ostavio!...“  Bila je to Njegova Duša Koja je još bila povezana sa Tijelom i u najdubljem jadu povikala Duhu Ocu, Koji Se međutim morao povući iz ljudskog Tijela, ako je Djelo Otkupljenja trebalo biti ostvareno. I On je ispraznio Kalež do posljednje kapi… Nijedan čovjek ne može procijeniti veličinu te Žrtve, jer je Njegova Duša bila tako nevina i čista… Ona je neizrecivo patila pod nemilosrdnošću onih koji su Ga pribili na Križ, jer je Njegova Duša bila Čista Ljubav i stoga Jedno s Bogom, a ova Ljubav, međutim, nije mogla zadržati grješno čovječanstvo od njegove namjere. Božanstvo Se povuklo, i ostao je Čovjek u svoj agoniji, u svem jadu i muci, i umro je najbolnijom smrću na Križu. Ono što je trpjelo na Križu, bila je ljudska ljuska, i ova ljuska je osjećala tako nadljudsku Bol. Ali, Djelo Otkupljenja drugačije nije moglo biti ostvareno, jer je Ljubav Čovjeka trebala biti tako velika, da On Samog Sebe prinese za Žrtvu, za cijelo čovječanstvo. A Isus je bio to najčišće Božansko Biće… To je bio Čovjek bez premca u Njegovom Savršenstvu, jer On je doista sklonio Božanstvo u potpunosti u Sebe… I to Čisto Biće je Sebe dalo u ruke grijehu, predalo je Svoje Tijelo slugama tame, a oni nisu imali straha dotaknuti najčišće Biće i dokrajčiti Njegov život. I pod neizrecivim bolima, Isus je izrekao Riječi: „Dovršeno je…“ i predao Svoj Duh, odnosno, Duša Mu se rastavila od Tijela, Koje je neopisivo trpjelo iz Ljubavi prema čovječanstvu.

AMEN

<<< nazad