<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0835,¸29 Ožujak 1939

BOŽANSKA LJUBAV... ANODA... KONTAKT...

More Božanske Ljubavi, neprestano se prelijeva nad svim stvorenjima. I tko vjeruje da je usamljen (sam, izoliran), taj ne poštuje ovu Ljubav, koja mu tisućostruko nadomješta što on žrtvuje ili čega se odriče. Jer u Ljubavi Božjoj je obuhvaćeno sve, zaštita i skrb i stalna pratnja na svim putevima. Oni koji se raduju Božanskoj Ljubavi, nikada se ne mogu osjećati usamljenima, jer u vezi sa Gospodarom, koju svatko sâm može uspostaviti, zemaljsko dijete je već oslobođeno usamljenosti, te sada pronalaženje stalne zaštite i skloništa nadmašuje svu zemaljsku sreću, jer Božanska Ljubav sa njezinom vječnom vatrom nadsijava sav zemaljski sjaj tisućostruko, jer iz ove Ljubavi proizlazi svjetlo, neusporedivo usrećujući onoga, koji stoji u ovom svijetlu.

Živi doticaj sa Božanskim Gospodarom je poput neprekinutog vodiča do anode, i čovjek ostaje u korištenju (uživanju) Božanske Ljubavi toliko dugo, koliko on sâm drži kontakt uspostavljenim. I zbog toga nijedan čovjek na Zemlji nije toliko jadan (vrijedan žaljenja) unatoč svakojakim nevoljama, jer on uvijek ima povlasticu, da sebi samome može priskrbiti pomoć, sreću i radost kroz vezu sa Božanskim Spasiteljem, Koji u Svojoj beskrajnoj Ljubavi opskrbljuje svako biće, zasluženo i nezasluženo, ali uvijek dajući Ljubav u takvoj punini, da bi obilje Ljubavi zemaljskom djetetu moglo dati neograničeno blaženstvo već na Zemlji, kada bi ono bilo svjesno prihvaćeno. No, čovjek ne sluti snagu Božanske Ljubavi... njemu nedostaje svako razumijevanje za sveobuhvatnu Ljubav Božanskog Stvoritelja, on samo poznaje pojam „ljubav“ u vremenskom smislu, koja je međutim pretežno tražeća ljubav, a tek rijetko dajuća Ljubav. I tako je u čovjeku i osjećaj sreće daleko više razvijen u ljubavi za posjedovanjem, nego u odricanju i davanju. No, tko istinsku Ljubav želi upoznati u njezinom najdubljem blaženstvu, on se prvo mora odreći sve ljubavi prema posjedovanju, tek onda on može Božansku Ljubav osjetiti kao nešto najdragocjenije što njegovo srce može primiti. Samoga sebe vježbati u Ljubavi je prva i posljednja Zapovijed... a čovjek se izbavlja kroz Ljubav, on postaje slobodan, i sada osjeća zanos Ljubavi, koju mu Sâm Spasitelj poklanja... koja je dragocjena i neograničena, koja u sebi nosi sva blaženstva Neba... koja je čišća od zlata, i svako biće premješta u najblistavije ushićenje... koja nigdje i ničim ne može biti nadomještena, koja je najuzvišenije, vječno blaženstvo (blažena sreća)... a ipak iznova stoji na raspolaganju svakome, tko samo čezne za Ljubavlju Spasitelja.

AMEN

<<< nazad