<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0735, 5 Siječanj 1939

VRIJEDNOST DJELA OTKUPLJENJA… ISUSOVA ZEMALJSKA PATNJA…


Razmišljajte o tome, kako bi bespomoćno zemaljsko dijete bilo izloženo moći zla, da Božanski Spasitelj u Svojoj Ljubavi nije slomio moć smrti… I kako bi beznadno bilo svo nastojanje na Zemlji, bez djela otkupljenja Gospoda. Iz tame noći, duša pronalazi svjetlo u vjeri u  Božanskog Otkupitelja; ona iz vlastitog poticaja odabire put koji vodi do formiranja njenog bića u svjetlu… A Božanska Ljubav neizbježno mora prožimati dušu, kada ona misli na Otkupitelja i sve patnje i boli kroz koje je Spasitelj prošao za grješno čovječanstvo. Božja Ljubav je beskrajna, i samo u spoznaji ove Ljubavi, je shvatljiva žrtva koju je Gospod podnio za zemaljske ljude i za sva bića svemira… Ono što je Spasitelj napravio za čovječanstvo, postalo je blagoslov za svakog pojedinca, i cijeli svemir stoji u svjetlu Istine kroz djelo Božje Ljubavi za ljude. Zemlja je bila predodređena da bude nositelj vječnog Božanstva u zemaljskom utjelovljenju. I stoga jedno zemaljsko dijete koje stoji u punoj vjeri, može sebe samoga otkupiti, sve dok još uvijek boravi na Zemlji, ako je samo u stanju ljubiti Božanskog Otkupitelja sa svom iskrenošću (dubinom) srca… jer jedino Ljubav pobjeđuje smrt… Jedino Ljubav oslobađa dušu od okova materije, i u Ljubavi za Božanskog Spasitelja zemaljsko dijete sebe dobrovoljno podlaže (podnosi) nebeskom Ocu i sa zahvalnošću iz Njegove ruke prihvaća milosti djela otkupljenja. Ali čovjek, kako još živi na Zemlji, nije u stanju prepoznati u svoj dubini i značaju najveći čin milosti od početka svijeta... On dobro zna da je Očeva Ljubav prema Svojoj djeci Sebe žrtvovala za njih, i isto tako on zna da je bez Božanskog djela otkupljenja, čovjek bio prepušten vječnoj smrti, pa ipak, to znanje ne može dati ni približno razjašnjenje o posljedicama Kristovog postanka čovjekom za cijelo djelo Božjeg stvaranja, a još je teže bez ove spoznaje ogromne Božje Ljubavi, moći zaći u patnju i smrt Isusa na križu. Stoga se ne može ni izdaleka procijeniti kakav osjećaj žrtve treba postati živ u čovjeku i kako neizrecivo je stoga trpio Spasitelj, budući je Njegovo tijelo bilo također ljudsko poput svih zemaljskih bića, za koja je Božanski Spasitelj na Sebe uzeo najveću žrtvu. On je bio u neizrecivoj duševnoj nevolji, i jedino Mu je najdublja Ljubav za čovječanstvo dala snagu da do kraja prepusti zemaljsko tijelo svim mučenjima i patnjama, a na taj način je djelo otkupljenja utoliko bilo nadvladavanje smrti i njene moći, budući da Bog nije dopustio Isusu nadzemaljski patiti, nego je zemaljski čovjek, koji je u sebi zaklonio Vječno Božanstvo, ipak, osjećajući na potpuno zemaljski način, uzeo na Sebe neopisive patnje smrti na križu i prema tome zaista pobijedio smrt, tako da je od tada oduzet strah od smrti onima koji vjeruju u Otkupitelja, ljube Ga svim srcem i mole za oprost njihovih grijeha.

AMEN

<<< nazad