<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0646, 30 Listopad 1938

LJUDI BEZ PATNJE… PATNJA JE OPET LJUBAV
 

Oni od vas koji za time žude u svome srcu će uvijek čuti Moj glas. Gledaj, dijete Moje, tvoj život na Zemlji je zaista neprestana borba i takav mora ostati sve do kraja tvog života, jer to će poduprijeti tvoju snagu volje; ako bi već na Zemlji pronašla potpuno ispunjenje svojih želja to bi usporilo tvoje nastojanje da dođeš do Mene (ili ‘dosegneš Me’), i u tome uvijek možeš pronaći objašnjenje za dane i sate koji te teško pritišću. Ipak, Moja ljubav ti je blizu i štiti tvoju dušu od povrede.

 Stanje neprestanog zadovoljstva na Zemlji je izuzetno opasno za dušu... I Moja ljubav želi takvu opasnost otkloniti od tebe i podići/odgojiti sve veću duhovnu aktivnost i čežnju za Mnom u tebi, jer to je prava pokretačka sila za duhovni rad unapređivanja sebe... I Ja sam svima vama uvijek blizu, ali vi Me često ne uspijevate prepoznati i ne tražite Me niti slušate unutar vas, gdje vam Ja nježno govorim... Samo budite ustrajni i ne dopustite da se vaša čežnja za Mnom umanji, onda ću vas Ja u potpunosti posjedovati i jednog dana, kada ste pobjedonosno nadvladali bitku života, vam dati blaženi mir.

 I stoga dozvolite da vašem srcu kažem sljedeće: Okus čistog ushićenja ovdje nije dan ni jednom smrtniku... Ova često korištena izreka sažeto opisuje stanje patnje na Zemlji, a svaki onaj tko u zemaljskom životu uživa mnoga zadovoljstva zasigurno nije zbrinut od Očeve ljubavi (= u smislu, ‘njega ona ne uzima u obzir’, ‘ne razmatra ga’). On jedino može uvijek govoriti o istinskoj Očevoj ljubavi ako također osjeti Očevu strogost... osim ako sebe nije ta/toli-ko dobrovoljno predao nebeskom Ocu da ga je Gospodin već blagoslovio u zemaljskom životu. Ipak svatko koga Otac voli će također morati pročistiti svoju prirodu kroz vatru ljubavi ili kroz patnju... Ako je njegovo srce voljno voljeti i spremno pružiti ruku (= u smislu, ‘pomoći bližnjemu’) onda ga patnja neće tlačiti, u svojoj muci će on čak više gledati u nebeskog Oca i u zemaljskom životu postati/pretvoriti se u čistu ljubav. Ali svatko tko je pošteđen patnje je neopisivo siromašan na Zemlji, i to kao rezultat njegove vlastite greške... On nije volio svoje bližnje i stoga neće ni primiti isto od svoga Oca. Njegov zemaljski život je neporemećeno zadovoljstvo i spokojni dani će za njega uistinu biti više prijatni, pa ipak stanje njegove duše je beživotno i neopisiva agonija.

 Njegova otuđenost od Očeva srca će sebe primjetno izraziti u činjenici da su sve njegove misli i želje jedino usmjerene na njegovu pohlepnu žudnju za zemaljskim užicima, jer zahvaljujući njegovoj neosjetljivoj prirodi on postaje podređen vlasti neprijateljskih sila, sve više i više se okreće prema njima i od strane te sile će biti povučen u vrtlog svijeta sa svim njegovim kušnjama, iluzijama i senzualnošću. Iz tog razloga nikad ne bi trebali zavidjeti ljudima koji su prividno imućni/sretni (= kojima ‘dobro ide’) u zemaljskom životu... njihov život je tako neplodan... Oni ne sakupljaju ništa za vječnost, ne čine ništa za svoju dušu... ali zato sve za svoj poraz i duhovnu smrt. A zemaljski život je kratak dok je život u onostranom beskrajno dug... oni su izgubili puno a primili malo na Zemlji i siromašniji su od najsiromašnijih ljudi na zemlji koji su morali trpjeti patnju i dane pune brige/zabrinutosti.

 Što ste više blagonaklono aktivni na Zemlji to ćete također biti više ispunjeni sa patnjom (ili ‘to će vas više pratiti patnja’)... vašom vlastitom a čak još više sa patnjom vašeg bližnjeg, je srce koje voli također osjeća bol svojih voljenih... Pa ipak sva patnja je opet ljubav... nježna ljubav vašeg Nebeskog Oca koji vas na taj način želi učiniti dostojnima Njegove prisutnosti i nebeskog raja... I ako ste u poziciji da patite onda bi trebali znati da ste također voljeni s Moje strane... znati, da vi onda jedino trebate uzeti vašeg Spasitelja još više k srcu tako da sva vaša patnja bude promijenjena u blagoslove.

 AMEN

<<< nazad