<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0599, 30 Rujan 1938

DEPRESIJA... DUHOVNA I FIZIČKA APATIJA...


Obratite pažnju na svaku depresiju koja vas afektira i uvijek ju smatrajte za sredstvo koje Gospod koristi kako bi dušu podredio Njegovoj volji. Pazite, vi ljudi bi se prepustili izvjesnoj količini duhovne intertnosti/lijenosti i to bez osjećaja žaljenja (ili ‘bez da o tome dva puta promislite’) da niste bili podređeni raspoloženjima koja afektiraju vaše razmišljanje. Otkriti razlog za depresiju kako bi ju riješili može uvijek jedino biti duhovno blagotvorno, jer zadatak ljudskog bića je biti neprestano aktivan tako da ne bi umanjio njegovu vitalnost (ili ‘oslabio u njegovoj odlučnosti’), a ovo važi i za tijelo baš kao i za čovjekov duh. Jednom kada se pojavilo stanje umanjene vitalnosti (ili ‘oslabljene odlučnosti’), duhovna baš kao i fizička aktivnost će vjerojatno oslabiti/iščeznuti i ovo bi uvijek predstavljalo opadanje, koje Božanska mudrost želi spriječiti, pod uvjetom da zemaljsko dijete voljno udovoljava svakom ohrabrivanju i predustretanju. Opasnost takvog opadanja je prevelika da bi ju se zanemarilo; naprotiv, protiv nje(ga) se treba boriti uz pomoć svih raspoloživih sredstava, što se prema tome vrlo mudro događa podređivanjem osobe depresijama koje, zauzvrat, daju povoda za refleksiju i sprovode snažeći učinak na tijelo i duh. Netko tko uvijek gleda na i razumije takve depresije kao ponovno oživljavanje duha i tijela će izvući najveću dobrobit iz njih...
On će pratiti s koje strane mu prijeti rizik i zaštititi sebe čak prije nego se stanje inertnosti pojavi... To je kako Gospod štiti Njegove Vlastite od klonulosti/umora i istovremeno to kombinira sa odgojnom svrhom... povećanom vitalnom aktivnošću... sa misaonom/oštroumnom introspekcijom s obzirom na to kako li je malo i nedovoljno/nepotpuno u stvari zemaljsko biće, i čineći tako ljudsko biće povraća njegovu unutarnju poniznost kada je u opasnosti izgubiti ju. Božanska mudrost mora često intervenirati ako će dušino poboljšanje napredovati postojano. Vi ljudi ste tako slabi i bez ustrajnosti... Da je to na vama samima, bez potpore Božanske milosti, svaki bi napredak bio težak. Ništa u svijetu ne traje zauvijek... vječne promjene i naizmjeničnosti drže sve neprestano aktivnim. Duh mora prema tome također biti neprestano stimuliran i Bog se odnosi prema tome na raznolik i često promjenjiv način. Ipak uvijek imajući dobrobit zemaljske djece na umu i brinući se o njima u skladu sa njihovom potrebom, često na bolne ali također podižuće načine... Međutim, jedini odlučujući činbenik je učinak kojeg događaji ili osjećaji vrše na duh ljudskog bića. Čovjek rijetko uspijeva u prevladavanju svih prepona u životu sa istom lakoćom... Mnogo puta će ga njegova snaga napustiti i onda vidljiva pomoć mora doći odgore, ali ona često sebe izražava tako da nije rado prihvaćena.... to jest, u obliku emocionalnih depresija koje tako opterećuju zemaljsko dijete da će ih ono pokušati svladati i na taj način sebe osloboditi od neminovne opasnosti inertnosti. Onda će ono pokušati dvostruko jače ispuniti Božju volju... ono će stremiti postići iznova stanje mira i to jedino može postići kroz povećanu aktivnost. Posljedično tome, svaka depresija, ako izgleda da opterećuje zemaljsko dijete, također uključuje izvjesni blagoslov pod uvjetom da je kao takva prepoznata.

AMEN

<<< nazad