<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0557, 27 Kolovoz 1938

UTJEHA... INDIREKTNA POMOĆ DUHOVNIH BIĆA

U NAPUŠTANJU DUŠE...

Vidi, Ja sam s vama sve dane… i Ja Mojima stojim blizu i dajem im snagu… Beskrajno umirujuća misao je znati da si zaštićen od Gospodara Stvaranja, a zato će i ljudi koji u Gospodaru vide njihovog Prijatelja, Zaštitnika i njihovog Oca, moći u miru ići svojim životnim putem, do kraja. Budite poput djece i povjerite sebe Ocu!... On čuje vašu molitvu i stoji uz vas u vašim nevoljama, budući je Njegova volja da vi budete sačuvani od patnje srca, i bez takve da Ga pronađete. Svaka duša prima kroz Božju milost tako čudesne dokaze Njegove Ljubavi, i to češće se može radovati ovim dokazima Ljubavi, što više se obraća Njemu. Stoga je još shvatljivije da ispravna povezanost sa Gospodarom nastaje kada Njegova Ljubav obuhvati ljudsko dijete, a Sebe ova izražava tako da On osigurava snagu na Zemlji jednaku Božanskoj snazi. Vi ćete prepoznati da se događa nevidljivo sjedinjenje Duha sa dušom, kada postanete svjesni ove snage unutar vas, jer Bog dopušta ovu iznimnu (izvanrednu) milost tamo gdje vlastita volja stremi savršenstvu, i gdje neprestani rad na duši ovu postavlja u stanje da se Duh može sjediniti s dušom, i stoga s nje otpada sva prisila materije. To je borba bez premca, koju zemaljsko dijete mora izvojevati, želi li duša sa sebe otresti okove materije…bez Božje milosti bi takvo što bilo nemoguće, jer je snaga čovjeka daleko od dovoljne, no duši su bila ponuđena upravo enormna sredstva kroz Ljubav Gospodara... Svaka čeznutljiva misao uzrokuje da ova sredstva budu okrenuta duši, a time je opet put lakši kada je Božja milost dobivena preklinjanjem…. no ako ljudi ne mare za molitvu, u njima će bilo kakav trud da dođu u visinu, uskoro biti zanemaren… oni ne postižu ništa vlastitom snagom, postat će umorni, i uskoro će odustati od svoje namjere (plana). No, duša se plaši i boji ove lijenosti, te neizrecivo pati, kada volja čovjeka popusti. Iz duhovnog svijeta njemu međutim može doći malo pomoći, budući njegovi stanovnici također čekaju poziv za pomoć, prije nego oni smiju intervenirati… U takvoj napuštenosti će se duša često osjećati primoranom počiniti očitu nevjernost tijelu. Ona će ga dovesti u najteže unutarnje sukobe, i neće ga moći poštedjeti duhovne depresije, tako da tijelo, unatoč blagostanju i ispunjenju zemaljskih žudnji, ne nalazi nikakav mir, i provodi dane u istinskom samo-obeshrabrivanju, a to djelovanje duše na tijelo ponekad ga može odlučiti da se odrekne svjetovnih želja i okrene misli duhovnom životu... Ako ljudi takva unutarnja upozorenja, nezadovoljstva i mučni samoprijegor ne bi pustili da prođu nezapaženi, onda bi oni često mnogo ranije došli do uvida, i duša bi to zahvalila. Jedino u stalnom uznemiravanju (mučenju) tijela, duša nalazi potporu od strane duhovnih bića koja ljube, ako ova nisu bila direktno zazvana za pomoć. Svaki neuspjeh, svaka neprilika i svaki neugodni događaj je kao pružanje pomoći odonuda, da podrži dušu, a tijelo učini poslušnim, tako da se duša i tijelo zajedno predaju radu na sebi samome. A opet, takav zajednički rad je neizostavan, treba li duša postići stupanj zrelosti da u sebe može skloniti Božanski Duh. Jer tamo gdje tijelo ne ide istim putem, materija je nesavladiva prepreka za sjedinjenje duše sa Božjim Duhom. Svaki rad duše mora istodobno biti izvršen od strane tijela, mora vladati potpuna suglasnost tijela i duše… i tijelo mora bez otpora vršiti ono što je korisno jedino duši.

AMEN

<<< nazad