<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0556, 26 Kolovoza 1938

SVJETLO …. NANOVO-ROĐENJE DUHA ….

Oživi svoj duh mislima na tvoga Gospodara i Spasitelja, i nikada se nećeš morati strašiti duševnih nevolja. Uvijek su te iste misli te kojima daješ prostora, pa opet, tvoje srce samo treba žudjeti k Njemu, i svaka opasnost za tebe je prošla. Tako svi ljudi samo trebaju tražiti svog Spasitelja i Božanskog Otkupitelja, i nikada im ne bi bila nanesena šteta od silā tame. Jer jedino to štiti svaku dušu …. Tko stremi prema gore, neće biti progutan od depresije (nizine, kome) …. njegov let uvijek će biti sve viši, i duhovno svjetlo će ga štititi od toga da njegovu dušu obavije tama.

Tako da su istinski sljedbenici Isusa određeni za to da hode u Svjetlu već na Zemlji, da proglašavaju to Svjetlo po Njegovom nalogu i da oko sebe šire i isijavaju tako sjajno, žarko Svjetlo onima koji slijede tu svjetlosnu zraku koja je bacila svoj sjaj na tamni put …. Ta svjetlost svakoj će duši goditi, i neprestano će se kupati u Svjetlu duhovne Istine …. A to Svjetlo probuditi će u život drijemajući duh …. kako se rađa novi dan, tako će u srcu biti probuđeno i jedno novo razmišljanje.

Tama duše probijena je od žarkog Svjetla, i svaki plamičak Ljubavi pali se u srcu i stvara jednu neslućenu snagu …. Sve što živi u čovjeku, sudjeluje u nanovo-rođenju duha …. Jedna neizreciva čežnja za duhovnim darovima srce čini nemirnim, i ono mir nalazi jedino u ispunjenju čežnje za duhovnom hranom …. Duša neprestano čezne za Božanskim Duhom, i kad je ona potpuno postala nositeljem tog Božanskog Duha, čovjek doživljava duhovno nanovo-rođenje, i svo njegovo htijenje i nastojanje usmjereno je još samo njegovom usavršavanju, i on će biti uveden u svu Mudrost i prosvijetljen od vječnog Svjetla, Koje je Sâm Bog (1 Ivanova 1:5) ….

Iz najgušće ovijenosti tamom oko njega će postati svijetlo i prozračno, a tko je od njega podučen, isto tako će biti prosvijetljen, pošto je Božja volja da Svjetlo sjaji nadaleko, pa je i Gospodar mudro uredio da je Njegovo Kraljevstvo otvoreno svima koji hode u tom Svjetlu …. Bezbrojne duše doduše ostaju zalijepljene za Zemlju, a krivicu uvijek valja tražiti u tome da im je moralo biti uskraćeno nebesko Svjetlo iz jednostavnog razloga, jer to Svjetlo duši nije moglo svijetliti tamo gdje se slave samo čisto svjetovne radosti i za duhovno Svjetlo se nema niti najmanje razumijevanja …. A jedna potpuna tama mora oviti takve duše koje to Svjetlo više izbjegavaju nego traže ….

Pa čak i kad je njihova aktivnost na Zemlji izuzetno živa, ona će duhu biti slabo na poticaj, pošto duša ne može osigurati nikakvu duhovnu hranu te Duhu (ne može) služiti kao boravište, i time je način razmišljanja zemaljskog djeteta pod tim okolnostima čisto svjetovni …. I takvom jednom biću rijetko se može dati Svjetlo iz nebesa, jer se ono ugodnije osjeća u duhovnoj tami, znači takoreći odbija sve što bi moglo pridonijeti rasvjetljivanju duše, pa zato i sve akcije i postupci ostaju jedno tapkanje u duhovnom mraku. 

Tek kad se jedan čovjek koji je prodro u spoznaju potrudi takve zalutale duše uputiti na blagoslov Svjetla, oko njih će lagano postajati nešto svjetlije, i one osjećaju blagotvorni učinak takvog Svjetla Milosti, no prije nego takvi ljudi dospiju do duhovnog nanovo-rođenja, valja proći još jedan beskrajno dugačak put, kojeg one na Zemlji teško da nalaze i stoga isto teško da nanovo-rođenje duha mogu postići u zemaljskom životu. No rijetki, koji taj cilj stavljaju za prioritet u životu, biti će tisućurostruko blagoslovljeni, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko sa svom svojom divotom ….

AMEN

<<< nazad