<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0481, 23 Lipanj1938

KRIVI ODNOS S OCEM… PRIZNAVANJE ISUSA KRISTA…

Isus je hodao na Zemlji u punini Svojega Božanstva… Ništa nije potaklo Gospoda kao Njegova ogromna Ljubav za čovječanstvo, a upravo ovu Ljubav vi morate prepoznati, i onda ćete se vi također i uvjeriti u to da je Gospod Isus Krist jedini pravi put do vječnog blaženstva. Vi ste u beskrajno dugoj borbi stekli milost utjelovljenja na Zemlji… u početku ste bili blizu Božanstva…vi se možete iznova približiti Božanstvu jedino kroz sjedinjenje s Njim… ne možete primiti Boga u sebe, ako ne priznajete (odbijate) isto Božanstvo… a Bog-Otac i Isus Krist su jedno (Ivan 10:30)... Ali, kako vi možete htjeti nazivati Boga vašim Ocem, a u isto vrijeme odbijati Isusa Krista… Nastojte u sebi shvatiti i prihvatiti sljedeće objašnjenje: Jedan otac sasvim savjesno polaže određeni iznos za svoje dijete, kako bi ovo dijete obrazovao u svim umijećima i zanatima… a sada ovo dijete iznenada osjeti odbojnost prema ocu... Može li ono dakle onda još zahtijevati da bude i dalje s puno Ljubavi opskrbljeno? Neće li ono radije, ako ispravno razmišlja, ili nastojati prevladati odbojnost, ili bi se pak moralo odreći svake podrške kroz Očevu milost?... Sada, ako nebeski Otac želi podariti zemaljskom djetetu sve milosti, kako bi mu priskrbio vječno blaženstvo… a zemaljsko dijete se neprijateljski postavi prema Onome, Koji mu je pribavio ovo blaženstvo na Zemlji… onda će se ovaj morati ili potpuno odreći sve divote (slave, veličanstva), ili on mora sebe samoga nadvladati i naučiti ljubiti Boga Gospoda, te nastojati uspostaviti srdačan odnos sa Ocem. Svjesno odbijanje Božanstvenosti Isusa, međutim, uspostavlja neprijateljski odnos prema Njemu, i onda nikada ne može jednom takvom čovjeku, djela počinjena na Zemlji Bog u onostranom tako nagraditi (nadoknaditi), kako to zemaljsko dijete očekuje, budući se ono samo ne osjeća kao Očevo dijete… Ne prihvaća ono što bi moglo primiti iz ruke Otkupitelja… ono ne može biti sudionikom blagoslova Otkupljenja, i time također ne žanje gdje nije posijao. Zemaljski život, jedino kroz Isusa Krista postaje ono što treba biti, postaja spoznavanja. Ali, tko se boji spoznaje i svjesno ustrajava u mraku, njemu zemaljski život također neće moći donijeti uspjeh, budući takvo što Gospod obećava jedino kroz Svoje učenje… no tko želi prihvatiti poduku, a odbaciti Učitelja?... iako, bez vjere u Isusa Krista, život na Zemlji može također biti još tako privlačan u očima ljudi, pred Bogom on međutim, neće izdržati, jer Bog Sam je došao na Zemlju za ljude i dao im Sebe Samoga kroz Svoju Riječ... Oni koji slušaju i prihvate, bit će u blagoslovu, ali koji odbiju Samoga Gospoda, oni neće moći u sebe primiti ni Njegovu Riječ, i njihov udio će biti strašna borba u onostranom, sve dok tamo ne pronađu spoznaju, a kroz to konačno i njihovog Spasitelja i Gospoda… Isusa Krista.

AMEN