<<< nazad

Bertha Dudde, br. 0459, 10 Lipanj 1938

KRISTOV ČIN SPASENJA... KRIVNJA GRIJEHA...

Vrijeme Isusove patnje na Zemlji je bila najveća žrtva koju je jedan čovjek ikada ostvario na ovoj Zemlji, budući Gospodar nije patio zbog Svoje, nego zbog krivnje grijeha čovječanstva, dok je međutim, sva patnja koja je snašla čovječanstvo, na njega došla zasluženo... Duša Gospodara je bila Duh Božjeg Duha... ona je bila jedno s Ocem… Ali, tijelo je bilo zemaljsko, i kao takvo je patilo najneizrecivije muke na Križu, u potpunoj nedužnosti… samo iz Ljubavi za ljude, kako bi iskupio (otplatio, uklonio, izbrisao) njihovu krivnju grijeha. Tako je ova smrt na Križu bila Kristov Čin Spasenja...

I ako se sada čovjek pita zbog čega je Spasitelj morao trpjeti takve neizrecive muke, onda će njemu Sama Božanska Ljubav dati odgovor:… zbog oproštenja tvojih grijeha… Tako da ti budeš oslobođen kazne, ako se ti u Ljubavi ispovjediš tvojemu Spasitelju... Ovih nekoliko riječi sve govore… Svakim grijehom zemaljsko dijete se ogrješuje protiv Boga, Stvoritelja neba i Zemlje… Nijedno biće međutim, ne može izmjeriti veličinu krivnje koja leži u tome da se pobunilo protiv najčišćeg, najuzvišenijeg, najljubavnijeg  Božanskog Bića... A ipak je svaki grijeh pobuna protiv Božanstva. Krivnja, koja je sada tako silno velika… kako bi ona ikada mogla biti otplaćena (otklonjena) od ljudi u kratkom vremenu na Zemlji… i kakve nepojmljivo mučne posljedice bi takva krivnja imala u onostranom… ako bi svaka krivnja morala biti otplaćena kroz samo zemaljsko dijete… Tko ne prepoznaje vječno Božanstvo, tko ne prepoznaje Božansku Ljubav, treba neizmjerno iskupljivati (nadoknađivati, ispaštati) svoju krivnju... Ali oni koji su pronašli Gospodara, koji pokajnički ispovijedaju svoje grijehe Gospodaru, i mole za milost i oprost, njima će svaka krivnja biti otpuštena, budući je Gospodar baš za njih ostvario Čin Spasenja… da onima koji ljube Boga bude dodijeljen ulazak u Očevo kraljevstvo… Inače Očevo lice više nikada ne bi bilo moguće vidjeti sa količinom krivnje koja svako biće čini nedostojnim takve milosti i sretnog blaženstva. No, Ljubav Božanskog Spasitelja za ljude, bila je tako beskrajna, da je On Svojom patnjom i umiranjem izvršio najveći čin milosti, koji međutim neće biti prepoznat u svojoj veličini, ako zemaljsko dijete prethodno od Gospodara Osobno ne primi milost da može duhovno shvatiti ovu najveću Žrtvu. Tek onda će moći razumjeti i nebeskom Ocu biti cijelim srcem zahvalan za ovaj najviši dar milosti, kroz kojeg je Gospodar sačuvao čovječanstvo od smrti duše, od njihove duhovne propasti... Jer, duša treba živjeti u svjetlu… ona treba gledati Očevo lice, i treba moći postati Božje dijete, ako ona samo ima volju za to. Jer, za to je Gospodar umro na Križu, i uzeo na Sebe najgorču smrt tijela, iz pregoleme Ljubavi za grješno čovječanstvo. Prepoznajte ovo, i u najdubljoj poniznosti se pognite pred Najuzvišenijim… i znajte da je On umro za vas… da bi vas otkupio (izbavio, spasio)... Učinite sebe dostojnim ovog Čina Spasenja… tako da vi uđete u vječnu slavu.

AMEN

<<< nazad