<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8353, 12 Prosinac 1962

MESIJA, SPASITELJ ČOVJEČANSTVA…

Iz svjetlosnih visina Sam se spustio na Zemlju da bi Svoje svjetlo donio u tamu… Sunce duha je zašlo, ni jedna zraka svjetla nije osvjetljavala tamu noći, i čovječanstvo je trpjelo užasnu nevolju. A oni koji su prepoznali svoju bijedu su Mi upućivali krikove za pomoć, zazivali su Spasitelja da ih izbavi, jer tih nekolicina nisu bili u potpunosi zarobljeni od strane Mojeg neprijatelja, oni su živjeli život ljubavi i još nisu u potpunosti izgubili njihovu vezu sa Mnom, i stoga su Mi u svojoj nedaći uputili molbu da im pošaljem Spasitelja. i zato Sam poslao Svoga Sina na Zemlju… Duh svjetla, Koji je proizašao iz Moje ljubavi i ostao Mi vjeran kada Me vojska prvobitnih duhova napustila… je ponudio Sebe za djelo koje je bilo jedinstveno a ipak je donijelo iskupljenje cijelom čovječanstvu… On se spustio na Zemlju i boravio je među ljudima.

On je Svoj život na Zemlji započeo kao svako drugo ljudsko biće ali je prihvatio da mora ispuniti veliku misiju: oblikovati Sebe, to jest, Svoju zemaljsku čauru, tako da može služiti Meni kao prebivalište, pošto Sam se Ja Osobno želio pobrinuti za Moje žive tvorevine, Ja Osobno Sam želio iskupiti njihov ogroman grijeh sa kojim su se(be) opteretili uslijed njihovog voljnog otpadništva od Mene… To svjetlosno biće, dijete Moje ljubavi, je ponudilo Sebe ostvariti djelo okajanja kao ljudsko biće umjesto Mene i, kao duša, se nastanio u djetešcu Isusu i započeo Svoj zemaljski napredak, koji je bio tako nevjerojatno nesretan pošto je Njegovo zemaljsko tijelo također bilo naumljeno postati produhovljeno kako bi služilo Meni Osobno, Vječnoj Ljubavi, kao prebivalište. Čak prilikom Njegovog rođenja je svijet oko Njega već bio u stanju prepoznati kako je ovo djetešce bilo obećani Mesija, jer Njegovo veliko obilje svjetla je s vremena na vrijeme izbi(ja)lo i sebe izrazilo u izvanredno dubokim govorima djetešceta (ovdje se čitatelj upućuje na prekrasno otkrovenje koje je od Isusa Krista primio prorok Jakob Lorber, naime, ‘Isusovo Djetinstvo’). Pa ipak Njegova duša je bila krajnje uznemiravana od strane Mojeg neprijatelja koji je uzbudio sve duhove koji su mu i dalje pripadali ne bi li zaposjednuli Njegovo tijelo tako da, uslijed njegovog utjecaja, tijelo postane predmetom snažnih kušnji protiv kojih se čovjek Isus naknadno morao boriti da im ne bi podlijegao. Ljubav Mu je dala snagu to učiniti pa ipak je On morao uložiti veliki trud, i cijeli Njegov zemaljski život je bio istinski put križa, kojeg je On usprkos tome dobrovoljno uzeo na Sebe iz ljubavi prema Svojoj paloj braći, čija je obimna nevolja Njemu bila poznata. Ali Njegov život je također bio jedna neprekinuta služba ljubavi, a pošto Sam Ja Ljubav Osobno Ja Sam bio u stanju uvijek biti u Njemu i opskribiti Ga sa snagom da ispuni Svoju misiju: da ostvari djelo okajanja za ogromnu krivnju grijeha čovječanstva…

On je bio Moj Sin, On je bio svjetlosna duša koja je na Zemlji ostvarila potpuno sjedinjenje sa Mnom, koja je ostvarila djelo deifikacije (= čin postajanja božanskim) koje je cilj svakog od Mojih stvorenih bića: promijeniti se iz ‘žive tvorevine’ u ‘Moje dijete’ koje dobrovoljno prihvaća Moju volju u potpunosti i tako je u stanju ostvariti najviši stupanj savršenstva. Isus je bio ne-pali prvobitni duh, a ipak se njegova deifikacija morala dogoditi u slobodnoj volji što je bilo ostvareno tako što je krenuo putem kroz zemaljski život… putem kroz bezdan… I tako je Njegova duša morala biti izložena svim uznemiravanjima od strane Mojeg neprijatelja, pošto je on također želio posjedovati Njegovu dušu, čiji pad nije bio u stanju ostvariti. A pošto je Zemlja bila njegovo kraljevstvo… time kraljevstvo palih duhova… Isusova duša je bila izložena svim sotonskim instinktima i uznemiravanjima, i ljudsko biće Isus im se morao suprotstaviti, pred licem svih kušnji je morao stajati pored Mene kao Svoga Oca od vječnosti, morao Me učiniti Svojim su-borcem i učinio je to tako što je neprestano potraživao Moju ljubav i kroz Njegovu aktivnost ljubavi ju je također primio, pošto ljubav Sebe ne uskraćuje a velika ljubav čovjeka Isusa Me privlačila strahovito. I vrlinom te ljubavi… jer ljubav sama po sebi jest snaga… On je bio u stanju oduprijeti se i nastaviti sa djelom Spasenja sve do kraja. Spasitelj je doista bio poslan čovječanstvu; Mesija je došao kao što je bilo obećano davno prije… Svjetlo se spustilo na Zemlju kako bi osvjetlilo srca onih koji su Ga priznali, koji su prepoznali da Sam Ja Osobno bio u Njemu i želio donijeti ljudima spasenje od grijeha i smrti… I svjetlo je prodrlo u tamu… U Isusu se pojavio borac Koji je porazio Mojega neprijatelja… Jer Njegovo oružje je bilo ljubav, a Moj neprijatelj se uzalud bori protiv ljubavi, on će uvijek podlegnuti ljubavi jer Ja Sam Sâma Ljubav, i Ja sam zaista jači nego onaj koji vas je jednom potopio u bezdan.

AMEN

<<< nazad