<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5724, 15 Srpanj 1953

SPASENJE KROZ ISUSA KRISTA

Svaki čovjek može sebe iskupiti ako on to želi, ipak on to ne može učiniti bez Isusa Krista… iz tog razloga je Isus Krist Iskupitelj, ali ako čovjek to sam ne želi, djelo Spasenja na križu je za njega bilo uzaludno. Jedino ljudska volja će ga učiniti efektivnim, i imperativ/obavezno je da ljudska volja najprije teži prema spasenju kroz Isusa Krista, jedino onda on (= čovjek) može biti siguran kako će biti iskupljen. Ni jedno ljudsko biće nije bilo isključeno, ni jedna osoba ne mora nastaviti bez slobode, pošto je čovjek Isus Krist umro na križu tako da cijelo čovječanstvo… sva ljudska bića u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti… mogu biti iskupljena od njihove krivnje i nitko nije bio isključen… ali spasenje se ne događa protiv ljudske volje, a volja je osnažena jedino kroz Isusa Krista. Posljedično tome On neizbježno mora biti priznat kao Božji Sin i Spasitelj svijeta, inače Njegova pomoć neće biti zatražena, inače se neće apelirati na blagoslove Njegovog djela Spasenja. Pošto je u neiskupljenom stanju on (= čovjek) u ropstvu mračne sile, njegova volja za dobrim je ograničena i on je rob onome koji je njegov Gospodar… tako da on izvršava njegovu volju i kao rezultat griješi protiv Božanskog reda sa bezobzirnim mislima i akcijama…

Volja i dalje ograničenog ljudskog bića je ono što je krivo usmjereno. Zahvaljujući njegovoj zavedenoj ljubavi on jedino žudi za onime što ga povlači dolje a ne za onim što ga uzdiže. Njegova ograničenja neprestano povlače prema dolje, i ako se on želi uspeti onda on mora biti oslobođen od svojih okova, on mora biti oslobođen od sile koja ga kontrolira… On treba biti iskupljen i može sebe iskupiti sa snagom ljubavi. Ali ova je izuzetno slaba u ljudskom biću i može biti osnažena jedino kada čovjek zaziva Njega Koji je prevladao tu silu sa Svojom smrću na križu, kada on zaziva Gospodina kojem je ova sila inferiorna… Isusa Krista, Božanskog Spasitelja i Pobjednika nad smrću, nad ograničenim stanjem i bespomoćnošću. Svojom smrću na križu je On ostvario beskrajne blagoslove koje dijeli sa svima koji žude za njima. I korištenjem tih blagoslova/blaženstava volja postaje osnažena što osobi omogućava da sprovodi djela ljubavi, da postigne Božju snagu, koja će mu neizbježno pomoći da se uzdigne i oslobodi od okova koji su ga držali zarobljenim… On je sebe iskupio kroz Isusa Krista, ili on je bio voljan dozvoliti sebi da ga Isus Krist iskupi… (bio je voljan) izvući dobrobiti iz Njegove žrtve na križu. On je sebe oslobodio kroz krv Isusa Krista od sve krivnje koja ga je podredila moći sile, koja je Božji neprijatelj i koja prema tome također mora biti prevladana od strane Boga Osobno…

Ako Isus Krist nije priznat kao Božji Sin i Spastitelj svijeta, Božji protivnik zadržava svoju moć nad osobom, bilo na zemlji bilo u onostranom. A to znači da duša ostaje u sferi koja će vječno biti bez svjetla, da duša nikad ne može biti prosvjetljena, da je bez slobode i snage i više ne može sama promijeniti svoju situaciju, da je osuđena… dok joj spasitelj ne priđe… A taj Spasitelj je opet Isus Krist, pošto jedino On ima snagu osloboditi dušu iz vlasti Njegova neprijatelja… pa ipak opet sama duša to mora htjeti, mora Ga zazivati kada se, zahvaljujući izuzetno slabom tračku svjetla, prisjeti čovjeka Isusa u tijelu, Koji je na Zemlji bio poznat kao Spasitelj i Iskupitelj čovječanstva… sa svojim Ga plačom prizna, to je poziv u velikoj nevolji/potrebi, kojeg Božanski Spasitelj čuje i Čije djelo Spasenja od sada također donosi dobro toj duši u onoj mjeri u kojoj je On oslobađa njezinih muka.  

Vi ljudi na Zemlji ne bi trebali mimoići Isusa Krista pošto ćete samo odgoditi vaše spasenje, koje ćete prije ili poslije morati prihvatiti, pošto vi ne možete biti iskupljeni bez Isusa Krista, ali vi osobno morate htjeti biti iskupljeni Njime… Ta volja se može uzdignuti u vama na Zemlji ako ste o Njemu podučeni korektno, o značenju Njegova raspeća i vašem odnosu prema djelu Spasenja, pošto će On vječno podsjećati ljude o Sebi, i upute/reference o Njemu se za vrijeme posljednjih dana mogu čuti sa takvom hitnjom/urgentnošću, da svako ljudsko biće treba najozbiljnije uzeti u obzir da li može prihvatiti odgovornost za svoj stav prema Isusu Kristu… On bi trebao pitati za informaciju u svezi problema Božje manifestacije i spasenja, onda će on također primiti prihvatljivo objašnjenje, ali on ne bi trebao biti tako arogantan da daje nesmotren/nagao/drzak sud i odbacuje sve u svezi Isusa Krista. Prije ili poslije će on morati krenuti prema Njemu.

Ali njegovo grizodušje će biti izuzetno bolno ako on ne shvati svoju grešku prije nego uđe u onostrano, ako on osobno proširi stanje svojih muka odbijajući Njega, Koji ga jedini može osloboditi od njegove nevolje/patnje. Čim ljudsko biće na Zemlji, ili čak u onostranom, krene putem ka Isusu Kristu, on će se kretati prema svom spasenju… Ali bez Isusa Krista će ostati u mraku zauvijek, on ne može izaći iz grobnice smrti dok ne prizna Onog, Koji je pobijedio smrt… On može postati blažen jedino kada namjerno dozvoli sebi da postane iskupljen Isusovom krvlju.

AMEN

<<< nazad